MOJE ERASMUS ISKUSTVO: Španjolska i Francuska

Online nastava, ponovno useljavanje u roditeljsku kuću, zatvaranje kafića. Sve je to činilo novu stvarnost s kojom su se mnogi studenti suočili prošle akademske godine, te mogu sa sigurnošću reći da je to i ono što je mene osobno ponukalo da uzmem apsolventsku godinu i provedem ju na Erasmus+ mobilnosti. Stavila sam oglas na ErasmusIntern te mi se osobno javio učitelj iz Osnovne škole CEIP Enric Farreny u Kataloniji i ponudio mi da odradim Erasmus+ praksu kao jezični asistent, tvrdeći da moje neiskustvo ne predstavlja nikakvu prepreku. Kao studentici treće godine anglistike i francuskog jezika i književnosti preda mnom su se našla dva izazova - kako da to prihvatim bez znanja katalonskog jezika i bez ikakvog iskustva rada s djecom u školi? Već prvi dan sam se uvjerila da jezična barijera nije problem s obzirom da su Katalonci navikli da stranci, pa i sami Španjolci ne poznaju njihov jezik, a i učitelji su uvijek bili tu da me usmjere. Na moju sreću, učitelj koji me kontaktirao je u školi zadužen za stažiste pa se pobrinuo za sve - smještaj, put, te da se osjećam kao dio kolektiva. U školi su bile još dvije stažistice s kojima sam i živjela te smo tako provodile većinu vremena skupa. Iako su mi glavni predmeti bili engleski i francuski, asistirala sam učiteljima na gotovo svim predmetima - od likovnog i glazbenog do matematike i tjelesnog.

Učitelji i djeca su imali strpljenja sa mnom, te sam tako već drugi tjedan prakse radila u grupama i čak sama vodila sat. Već sam unaprijed imala spoznaje o Kataloncima kao toplim i vedrim ljudima, no moje iskustvo je nadmašilo sva očekivanja - od učenika koji bi nas obasipali zagrljajima svako jutro do kolega koji su nas vodili na planinarenje i donosili poklone svakoga petka. Iako je moj glavni zadatak bio uključiti engleski i francuski u razne predmete, učenici su me uspjeli naučiti nešto katalonskog. Također sam naučila i kako raditi s djecom. Za mene je to bila odlična prilika s obzirom da se trebam na jesen odlučiti između prevoditeljskog i nastavničkog smjera na diplomskom studiju, a sada mogu sa sigurnošću reći da se vidim u radu s djecom i da tu imam određeno iskustvo. Pri kraju mobilnosti, koja je trajala samo tri mjeseca, čak sam se dvoumila da produžim mobilnost i ostanem cijelu školsku godinu, no znala sam da moram nastaviti svoj put u Francuskoj kako bih uistinu usavršila jezik koji studiram. U samo tri mjeseca stekla sam prijatelje za cijeli život i čuveno Erasmus iskustvo za koje jedino oni koji su ga doživjeli znaju da se ne može dočarati riječima, pa za sve one koji ovo čitaju i dvoume se oko odlaska na mobilnost - ovo je vaš znak!

Nakon obavljene stručne prakse u Španjolskoj koju ću pamtiti po srdačnim ljudima, ali i po punom radnom vremenu, te obvezama prema kolegama, nastavila sam svoj Erasmus put u zelenom francuskom gradu Dijonu gdje me čekao studentski život. S obzirom da su mjere u Francuskoj bile strože nego u Hrvatskoj, ugodno nas je iznenadila činjenica da se nastava odvija uživo zbog malog broja Erasmus studenata. Također, studentski dom koji je smješten na sveučilišnom kampusu bio je osiguran prilikom prijavljivanja što je uvelike olakšalo financije i ono najbitnije u danom trenutku - upoznavanje drugih studenata. Srećom, ubrzo je zatoplilo pa smo brzo našli grupu studenata željnih druženja iako su kafići bili zatvoreni. S obzirom na to da smo većinom bili studenti iz inozemstva koji su stigli s ciljem da nauče francuski, uspjeli smo spojiti ugodno s korisnim i skupa učiti jezik i kulturu Francuske. Većina nas je bila oduševljena konceptom kampusa, ne samo zbog praktičnosti nego i jer smo mogli besplatno sudjelovati u raznim radionicama te sportskim i glazbenim aktivnostima. Isto tako, unatoč restrikcijama, sveučilišni ESN se potrudio održavati aktivnosti za Erasmus studente, pa smo često planinarili i provodili vrijeme u prirodi. Što se tiče samih kolegija, studiranje u Francuskoj preporučila bih svakome tko voli aktivno sudjelovanje na satu, pisanje eseja te prezentiranje jer se ocjenjivanje na mnogo sveučilišta temelji na navedenim kriterijima i kritičkom razmišljanju. Kao šećer na kraju mobilnosti bilo je otvaranje kafića i restorana te ukidanje ograničenja za putovanja. Samim time, posljednji tjedni bili su ispunjeni putovanjima vlakom kroz Francusku, muzejima i gurmanskim užitcima. Vrhunac putovanja je bio, naravno, Pariz! Toliko me se dojmio da sam odlučila ponovno otići na Erasmus mobilnost, ovaj put sam se prijavila na Sorbonne. Dobila sam službeno pismo o prihvaćanju u lipnju. Pariz, vidimo se uskoro!

Updated on utorak, 02/08/2022