Od kraja srpnja do početka kolovoza sudjelovao sam u Youth Exchange programu, aktivnosti koja je dio Erasmus+ programa. Dosta sam se suzdržavao od sudjelovanja u programu razmjena mladih jer mi je to bio skok u nepoznato, krenuo sam prema nečem novom i nisam znao što očekivati. Prije toga, sudjelovao sam u još jednoj Razmjeni mladih godinu ranije i stvarno sam uživao, pa pretpostavljam da mi je to pomoglo da donesem konačnu odluku da se pridružim razmjeni. Putovao sam desetak sati do odredišta, mjesta gdje će se razmjena održati, Tauchen. Tauchen je malo selo koje je prilično jedinstveno jer je podijeljeno na dvije regije Austrije: Donju Austriju i Štajersku. Mjesto je zaista očaravajuće, spektakularno selo smješteno u brdima i planinama Austrije, okruženo prirodom. Vlak nas je ostavio u selu, a mi smo išli pješice cestom koja nas je dijelila od mjesta gdje ćemo spavati. U istom vlaku bili su ljudi koji su također sudjelovali u istom projektu, pa smo se usput bolje upoznali. Po dolasku su nas srdačno dočekali organizatori projekta, a odmah nakon toga krenuli smo u kratku šetnju da vidimo mjesto u kojem ćemo živjeti sljedećih osam dana. Mislim da sam od tog trenutka već shvatio s kojim ću se ljudima više ili manje dobro slagati. Obično u stvarnom životu sami odaberete ljude s kojima se osjećate dobro i krenete putem prijateljstva. S druge strane, tijekom projekta pričaš i zabavljaš se sa svima, očito znajući s kim bi se u stvarnom životu doista slagao, a s kim manje... ili nikako. Nakon šetnje odnijeli smo prtljagu u sobu i upoznao sam cimera. Mađarski dječak, vrlo drag i duhovit, osobnosti koja jednostavno zrači. Oduševilo me jer te u ovakvom novom iskustvu takva osoba natjera da se puno više otvoriš. Večer se nastavila, nakon večere, igrama za upoznavanje.
Napokon su stigle dvije Poljakinje, koje su kasnile jer su propustile vlak. Isto tako, jako drage djevojke. Sljedeći dan započeli smo s temom projekta, a to je uključivanje margenaliziranih osoba u zemlje Europske unije s naglaskom na inkluziju i ravnopravnost.
Tijekom razmjene doista smo se dotakli raznih točaka iz spektra problematike inkluzije ... od rodne diskriminacije preko LGBT diskriminacije do rasne diskriminacije, kao i diskriminacije osoba s invaliditetom. Stvarno me jako zanima tema i mislim da je to vrlo važna stvar u projektima Razmjene mladih. Možete dati sve od sebe samo ako znate da vas tema stvarno zanima. Jedna od aktivnosti koja mi se najviše svidjela tijekom osam dana projekta svakako je debata. Podijelili smo se u četiri grupe, a svaka je grupa bila zadužena da brani mišljenje koje joj je povjereno. Nakon kratke organizacije unutar grupe, radi raspodjele uloga u debati, vodile bi se dvije debate, u kojima bi se prve dvije grupe, a potom i preostale dvije, sukobile na ravnopravnu temu, međutim, zalažući se za suprotne stavove vezane uz ideju. Volim debate i uspoređivati svoje ideje s tuđim. Smiješno mi je i jako me inspirira. A govoriti pred mnogo ljudi je fascinantno. Ostale aktivnosti koje smo radili su izrada panoa i multimedijskih sadržaja. Budući da smo Tauchen okruženi prirodom, u slobodno vrijeme vozili smo i bicikle, jedan dan i do grada najbližeg Tauchenu.
Mislim da nikad u životu nisam toliko vozio bicikl. Još jedno iskustvo u kojem sam stvarno uživao su nacionalne večeri. To su večeri tijekom kojih svaka nacionalna skupina predstavlja svoju zemlju, tradiciju i kulturu. Zaista sam uživao predstavljati Hrvatsku svojim kolegama na razmjeni. Riješili smo kviz s manje poznatim podacima o Hrvatskoj, razgovarali o našoj tradiciji te plesali i pjevali kulturne narodne plesove i pjesme. Na kraju naše prezentacije ponudili smo ostalim dečkima tradicionalnu hrvatsku hranu u kojoj su jako uživali. Zanimljivo je bilo slušati i ostale nacionalne večeri. Smatram da je upoznavanje drugih kultura i tradicija zemalja članica Europske unije vrlo važno. Mislim da je to sjajan način da upoznamo druge države Europske unije i unatoč raznolikosti shvatimo da smo svi dio iste, velike zajednice država. Dečki na razmjeni su svi bili veličanstveni, a mislim da je najtužniji i najdirljiviji trenutak tijekom ovog susreta bio sam rastanak. Je li tako teško oprostiti se s ljudima s kojima si proveo 8 dana? Odgovor je da jer to nije uobičajno okruženje. Doslovno ste na istom mjestu, s istim ljudima, punih osam dana i stvarate snažne veze, koje se očito u uobičajnom okruženju ne bi stvorile. Sudjelovanje u Razmjeni mladih prekrasno je iskustvo koje vas tjera da puno rastete i razvijate se kao pojedinac. Doista je važno razgovarati o razlikama, ali ih prihvaćati. Mi smo ti kojima će starije generacije svijet ostaviti iako danas još uvijek njime oni upravljaju. Na nama je odluka hoćemo li ga mijenjati nabolje ili ga ostaviti ovakvim kakav jest. Ovakva iskustva vam pomažu da shvatite kako svi zaslužuju ista prava i mogućnosti. Mislim da ovakvi projekti uvelike pomažu u rastu ljudi koji će jednog dana vladati svijetom.

Updated on utorak, 17/02/2026

Budući da sam već bio na razmjeni tijekom srednjoškolskih dana, manje-više sam bio svjestan važnosti, odgovornosti i uloge koju razmjena može imati u nečijem životu.

Međutim, iskustvo koje steknete dok ste student koji živi u studentskom domu s drugim studentima na razmjeni definitivno mijenja vašu perspektivu i, bez izbjegavanja očitog klišeja, vaš život.

PLANIRANJE

Planiranje i organizacija su sve i počinju mnogo prije negoli što uopće dođete na E+ razmjenu.

Neću ulaziti u sve dokumente koje trebate ispuniti, niti u proces povezivanja predmeta između sveučilišta koje vas šalje i E+ sveučilišta. Ponekad taj dio može biti naporan, ali vjerujte mi, definitivno se isplati!

Tijekom E+, kao što je to u životu, morate planirati dane i tjedne budući da živite sami, a prilike za odlazak na aktivnosti, izlete i zabave se javljaju svaki dan. Ako želite maksimalno iskoristiti svoju razmjenu, svakako iskoristite sve navedene prilike! Da biste to mogli, planirajte svoj rad, pisanje eseja i sl. i sve ostalo što želite raditi u skladu s tim.

Ako želite živjeti u studentskom domu (što toplo preporučam), nemojte napraviti pogrešku i čekati da se mjesec spoji s Venerom kako biste se prijavili. Bio sam jedan od ljudi koji su uzimali previše vremena i odugovlačili s prijavom i gotovo izgubili priliku doživjeti puno iskustvo E+ koje život u domu svakako pruža!

SMJEŠTAJ

Studentski dom u Brnu (Češka Republika) je više nego pristojan dom koji vam omogućuje ugodan boravak, a nalazi se relativno blizu centra grada.

Boravak u studentskom domu ima svoje prednosti i mane, ali ako želite ispunajvati sve fakultetske obaveze i zabaviti se, smislite način kako se možete koncentrirati kada 1) imate cimera doslovno 1 metar pokraj sebe i 2) imate glasne susjede u domu. Osobito ako želite maksimalno ispuniti i svoje fakultetske obveze.

STUDIRANJE

Vjerojatno ovisi o sveučilištu, ali moje iskustvo s predavanjima koje sam pohađao bilo je toliko dobro da me zapravo usmjerilo prema mojem budućem interesu. Na temelju toga sam i odabirao neke buduće predmete, a kasnije i napisao diplomski rad na istu temu.

Za to je zaslužan i profesor čija je najjača osobina bila predstavljanje obje strane kada se govori o konkretnom sukobu koji se dogodio u povijesti. To je bilo razdoblje u kojem sam počeo više razmišljati o važnosti kritičkog razmišljanja.

Nažalost, u najvećem dijelu moje osnovne i srednje škole nije bilo previše predmeta niti profesora koji su poticali kritičko razmišljanje. Stoga, stvarno mogu reći da je bilo potrebno češko sveučilište, E+ i balkanski profesor da prosvijetle moju perspektivu kritičkog razmišljanja i pokušaja uzimanja u obzir obje strane.

Isto tako, budući da pohađate različite predmete s ljudima iz cijelog svijeta, postoje različite perspektive, ideje i prijedlozi koji se pojavljuju tijekom predavanja. Uz vodstvo adekvatnog profesora, mnoge od ovih perspektiva iz različitih kultura moraju se uzeti u obzir tijekom nastave što doprinosi zanimljivosti predavanja.

Stoga, ono što me E+ također naučio jest važnost samopouzdanja za predstavljanje tih ideja pred drugim ljudima.

LANGUAGE, PLEASE

OK, ako ovo čitate onda vjerojatno znate važnost jezika i razumijevanja. Međutim, u nekim je kulturama manja vjerojatnost da će ljudi izaći izvan svoje zone komfora i govoriti jezikom koji im nije materinji.

Hrvatski i češki nisu toliko različiti, ali iskustvo koje sam stekao na stanici javnog prijevoza dok sam pokušavao srediti pametnu kartu za vožnju lokalnim autobusima bilo je stvarno neugodno. Kada uzmete u obzir da se to dogodilo tijekom prvih nekoliko dana u drugoj zemlji, to sve skupa pridonosi nelagodi. Poanta je da se pripremite da neki „lokalci“ nisu spremni biti od posebne pomoći. I pripremite se koliko god možete prije nego što krenete sređivati ovakve stvari za koje znate da ćete morati razgovarati s lokalnim stanovništvom.

PONOS, PREDRASUDE I ODGOVORNOST

Velik dio E+ razmjene ima veze s izlaskom iz vaše zone komfora. Normalno je da sumnjate u sebe i osjećate tjeskobu zbog toga, ali razmjena je doista ono što iz nje sami napravite. Dovoljno ste stari da sami donosite odluke pa morate preuzeti i odgovornost.

Isto vrijedi i za specifične predrasude o različitim kulturama i ljudima koje ćete moći upoznati i susresti tijekom svoje razmjene. Neke od predrasuda, bile one dobre ili loše, ćete (misliti da ste) potvrditi, neke nećete. Međutim, ako ste jedan od sretnika koji ide na razmjenu, imate i odgovornost podijeliti svoja iskustva s drugima. Vaše iskustvo bit će neprocjenjivo i samo ako ste kroz to prošli moći ćete ga razumjeti. To definitivno nije „šetnja parkom“, ali ako imate samo neku sitnicu u sebi koja vam govori "OK, možda bih trebao_la otići i isprobati to", apsolutno podržavam da to i učinite, čak i ako je to „samo“ za jedan semestar.

Što je najgore što se može dogoditi? Mogli biste se vratiti kući ranije nego što ste mislili. Je li to stvarno nešto za što niste spremni riskirati u zamjenu za potencijalnu priliku života?

Updated on utorak, 17/02/2026

Dan na fakultetu… Sjedila sam s prijateljima te smo pili kavu. Pričali smo o člancima koje trebamo napisati, projektima te smo se naravno šalili. Dobila sam poruku od prijatelja. Poslao mi je objavu od Mreže udruga Zagor. Sjećam se da sam bila tako sretna zbog toga te sam ga odmah pitala za više detalja.

Nakon našeg razgovora, moje putovanje je počelo. Poslala sam svoje motivacijsko pismo i Europass CV. Sutradan sam imala intervju sa Zagorom. Bila sam zabrinuta jer sam iz Turske i trebam vizu za Hrvatsku. No, nakon intervjua Zagor me odabrao kao jednog od volontera i krenuli smo u proces dobivanja vize. Naravno, proces dobivanja vize je bio težak, ali uspjeli smo sve riješiti na vrijeme.

Uzela sam pauzu od svog fakulteta; dala otkaz na poslu i došla u Hrvatsku. Mogu reći da ne žalim zbog toga jer sam stekla puno iskustva kojeg ne bih mogla steći da sam ostala u Turskoj.

Kad sam tek došla u Zabok, bilo mi je teško jer nisam imala prijatelja i nisam znala što bih mogla raditi. Drugi dan po dolasku susrela sam se s kolegama iz ureda i mentoricom. Dali su mi nekoliko savjeta o Zaboku. Osim toga, mentorica mi je dala mnogo informacija o prijevozu, supermarketima itd. Važno je imati dobru mentoricu jer kada volonteri dođu u drugu zemlju započinju novi život, žive u drugačijoj kulturi i sve to im je uzbudljivo i izazovno. Imala sam sreće jer imam mentoricu koja me razumije i bila mi je od pomoći.

Kad sam došla ovamo, život mi se promijenio. Živjela sam u Istanbulu, a Istanbul je prepun grad. Uvijek sam morala žuriti i hodati brzo. Ako želim ići u drugi dio grada, trebala bih provesti 1-2 sata na putu. Osim toga, u Istanbulu su uvijek bila neka događanja. U Zaboku se živi sporo. Ne moram žuriti niti hodati brzo. Zabok ima samo devet tisuća ljudi i nema puno prometa, a ljudi su opušteni. Ima manje događaja nego u Istanbulu. Kad sam došla u Zabok, shvatila sam da još uvijek brzo hodam. Međutim, nakon nekoliko mjeseci počela sam i hodati polako i biti opuštenija. Naravno, ponekad mi je dosadno. Nitko ne kaže da ćete se uvijek zabavljati. Kada se prijavljujete za ESC projekt, trebali biste znati da će vam ponekad bilo dosadno, da ćete biti ljuti i da će vam nedostajati stari život. To je normalan proces.

Ako ste živjeli s roditeljima, budite spremni kuhati svoju hranu, čistiti svoj dom i poštivati ​​prostor drugih ljudi. Ponekad se možete osjećati sami. Kada sam došla ovdje, bilo mi je teško jer nisam bila naviknuta ostajati kod kuće. Nakon nekoliko mjeseci pronašla sam bliske prijatelje i započela dublje razgovore s njima. Ipak, mogu reći da ako živite u malom gradu i volite upoznavati ljude, trebali biste više pažnje posvetiti pronalaženju prijatelja. Naučila sam da se ponekad mogu osjećati sama, ljuta i umorna, ali naučila sam mnogo stvari o sebi.

Dobra stvar je što radim ovdje. Dala sam otkaz na starom poslu, ali sam počela volontirati u organizaciji. Ljudi iz organizacije su ljubazni, uslužni i otvoreni. Mnogo sam stvari naučila od njih. Kada se vratim u svoju zemlju i osvrnem se oko sebe, bolje ću razumjeti što su mi dali. 

Kad sam došla ovdje, već sam imala neke projekte u glavi. Kad sam rekla kolegama, podržali su me i krenula sam s tim. Moj prvi projekt bio je stvaranje podcast kanala “Priče ESC volontera”. Razgovarala sam s ljudima koji su sudjelovali u ESC projektima i postavljala im pitanja o njihovim ESC iskustvima. Bilo mi je važno jer mladi poput mene nemaju puno znanja o ESC-u. Ovo je dobra prilika za život u inozemstvu, usavršavanje jezika itd. U ovom podcastu pitala sam ih s kakvim su se problemima susreli i što preporučuju onima koji se žele prijaviti na ESC projekt. Mnogo toga sam naučila od njih.

Ponekad kad sam imala probleme dali su mi neke savjete o ESC životu te smo ponekad međusobno dijelili svoje uspomene. Jedna od mojih lijepih uspomena je kada sam intervjuirala Mariju Ratković iz Srbije s kojom se do tada nisam srela. Upoznala sam je preko zooma zahvaljujući mojoj mentorici. Tri mjeseca nakon intervjua otišla sam u Srbiju i upoznala sam Mariju uživo. Bila mi je to velika uspomena.

Moj drugi projekt je časopis mla-dost.dobro. Mogu reći da je ovaj časopis kao moje „dijete“. Odluka o izdavanju časopisa bila je laka, ali kada sam počela raditi planove za to shvatila sam da moram potrošiti puno vremena na stvaranje časopisa. Imala sam sreću jer je moja mentorica Marija Gebert grafička dizajnerica te je ona dizajnirala časopis. Prvi susret imali smo 9. veljače i s mladima smo razgovarali o kreiranju časopisu. Naš prvi broj je objavljen u travnju! Ne mogu objasniti svoje osjećaje u tom trenutku. Trošimo puno vremena na časopis, ali uspijevamo!

Htjela sam to učiniti jer sam željela izaći u susret mladima i stvoriti slobodnu zonu za mlade. Također, smatram da nastavak novinarstva na mla-dost.dobro može biti prilika za kreativno sudjelovanje mladih. Mladi se mogu međusobno kontaktirati i pisati o svojim interesima u ovom časopisu.

Imala sam nekoliko briga prije stvaranja časopisa. Nisam poznavala mnogo mladih ljudi i bojala sam se da nećemo moći pronaći članke. Ipak, nakon nekoliko mjeseci uspjeli smo doći do lokalnih mladih ljudi. Sada ne mogu vjerovati da smo već objavili pet brojeva. Dobila sam puno dobrih povratnih informacija, posebno od lokalnih mladih ljudi. Još uvijek radimo na tome i svakim danom sve više ljudi čuje za časopis.

I dalje volontiram u Zaboku. Znam da ću doživjeti svašta. Upoznati ću mnogo ljudi, razgovarati s njima i naučiti više. Kad se vratim u svoju zemlju, imati ću mnogo uspomena za ispričati. Možda ću godinama kasnije pogledati brojeve časopisa i fotografije, čestitati sebi na hrabrosti i biti zahvalan na svemu što sam prošla.

Hvala svima koji su se našli na mom putu.

Evin Arslan

Updated on utorak, 17/02/2026